home

Maraschino


Maraschino je originalni zadarski liker priznat diljem svijeta. Prepoznatljiv je po karakterističnom gorko-slatkom okusu i aromatičnom mirisu. Receptura autentičnog zadarskog likera stvorena je i zapisana  ...

Maraschino je originalni zadarski liker priznat diljem svijeta. Prepoznatljiv je po karakterističnom gorko-slatkom okusu i aromatičnom mirisu.

Receptura autentičnog zadarskog likera stvorena je i zapisana na početku 16. stoljeća u zadarskom Dominikanskom samostanu. Liker su prvi pripravili upravo ljekarnici tog zadarskog samostana i to pod imenom "Rosolj" (od riječi "Ros solis" - "sunčana rosa"). Tek kasnije dobio je naziv
MARASCHINO, budući se dobiva iz esencije zrelih plodova dalmatinske višnje maraske i lišća njezinih mladih grančica. Ovaj plemeniti liker finog okusa bio je u početku dostupan samo rijetkima, a pripisivali su mu i ljekovita svojstva. Tajna okusa Maraschina mogla se početi širiti tek s pojavom prvih manufakturnih destilerija u Zadru u 17. st. (Rota, Mola i Calcenigo).

U 18. stoljeću, kada se u Zadru razvija industrijska proizvodnja likera, Maraschino je krenuo u svijet i morskim putovima doplovio u sve važnije europske luke i metropole. Uskoro je prihvaćen i omiljen na svim europskim dvorovima (bečkom, berlinskom, bavarskom, engleskom, talijanskom, belgijskom, danskom) da bi se kasnije proširio i u SAD, Kanadu, Australiju, Južnu Ameriku, Južnoafričku uniju itd.

Zadarski liker postaje svjetski glasovit, a prije Drugog svjetskog rata proizvode se čak 33 različite vrste tvrtki Drioli, Luxardo, Romano Vlahov i Maraschino Stampalia. U samom Zadru i njegovim kavanama na Kalelargi i Novoj rivi Maraschino se pije i nudi u bezbroj kombinacija - s ginom, rumom, tekilom, kruškovcem, vermutom, a određuje i okus sladoleda, slastica i voćnih kupova.

Osvojio je i jednog od najvećih osvajača 19. st.,
Napoleona Bonapartea, koji je u njemu osobito uživao nakon ručka ili večere. Obožavali su ga i francuski kraljevi Louis XVIII., Karlo X. i Louis Philippe, te ruski car Nikolai I. Britanski kralj George IV. slao je u Zadar svoje ratne brodove po stotine sanduka Maraschina za kraljevski dvor u Londonu i za guvernere Malte i Krfa. Godine 1871. Maraschino je u zadarskoj luci ukrcavan na engleske brodove po narudžbi engleske kraljice Viktorije. Dana 26. rujna 1887. godine Princ od Walesa - koji je kasnije postao kralj George V. - bio je na proputovanju kroz Zadar i tom je prigodom osobno posjetio zadarsku tvornicu likera i uručio narudžbu za veliku količinu boca glasovitog zadarskog specijaliteta.

Tijekom svojih pet stoljeća Maraschino iz Zadra bio je i ostao ponajprije piće elite; pili su ga svjetski ljubavnici poput
Casanove, svjetski vojskovođe poput Napoleona, svjetski filmski i književni klasici poput Hitchcocka i Baudlaira, svjetski glumci i pjevači; pili su ga i na prvoj i posljednjoj plovidbi legendarnog Titanica, a o njemu je pisao i Honoré de Balzac (u romanu "Un début dans la vie" iz 1842. godine).

Ovaj pripravak iz destilata dalmatinske višnje maraske prava je svečanost brojnim zahtjevnim ljubiteljima sve do naših dana. Nasuprot nizu surogata samo se u Zadru od autohtone višnje maraske proizvodi Maraschino dosljedno poštujući postupak koji je osmišljen još prije tri stoljeća. Hrvatska turistička zajednica uvrstila je 1999. godine tradicionalnu opletenu bocu Maraschina u popis autentičnih hrvatskih suvenira, a uvršten je i u protokol Svete Stolice.