home

Andrija Medulić


Andrija Medulić Schiavone / Andrea Meldolla Schiavone (Zadar, 1510./1515. - Venecija, 1563.), renesansni slikar i grafičar, jedan od najistaknutijih predstavnika talijanskog manirizma

Kao mlađi suvremenik Julija Klovića, radio je uglavnom u Veneciji. Njegovo djelo predstavlja pravi koloristički preobražaj, no potpuno će uvažavanje postići tek u retrospektivi u 17. stoljeću i kasnije. U njegovim crtežima i bakrorezima osjeća se snažan utjecaj Parmigianina kod kojega je vjerojatno učio u Bologni ili Parmi. Medulić je u Veneciji bio jedan od najizrazitijih predstavnika manirističkog slikarstva, a sredinom 16. stoljeća utjecao je i na mladog Tiziana i Tintoretta.



U Italiji je među prvima radio samostalne pejzaže. Također je radio i crteže, bakropise, freske i ulja na platnu. U brojnim bakropisima uveo je novu tehniku suhe igle. Naglašenom dinamikom likova i neobičnim svjetlosnim efektima, nametnuo se kao jedan od najvažnijih slikarskih osobnosti talijanskog „cinquecenta“. Djela mu se čuvaju u najpoznatijim europskim muzejima i galerijama: u bečkom Kunsthistoriches Musemu, firentinskim Uffizi i galeriji Pitti, u Veneciji, ali i u fondu Grafičke zbirke NSK u Zagrebu. Znamenita Medulićeva slika je «Vjenčanje venecijanskog dužda s morem» u crkvi sv. Marka u Veneciji.



Nedostatak izvornih podataka o Andriji Meduliću zvanom Schiavone razlog je što su uz njega još uvijek vezane mnoge nepoznanice. Njegove slike nisu potpisane, a tek neke grafike nose umjetnikovo ime ili monogram. Nije poznata ni točna godina rođenja, a ni izvori pravoga oblika imena, što je u prošlosti dovelo do korištenja dva imena, Meldolla i Schiavone, kao ni kronologije i atribuiranja pojedinih djela.



Još uvijek se u stručnoj literaturi nailazi na podatke kako je rođen između 1510. i 1515. (čak 1522.) u Zadru o čemu svjedoči slikareva oporuka iz 1563. godine, koju je slikar sam napisao, no sigurno se može potvrditi da u Veneciji djeluje kao priznati slikar prije 1540. godine. Tome svjedoči Giorgo Vasari, talijanski slikar, arhitekt i književnik u svom djelu o biografijama umjetnika (Vite de´ più eccellenti architetti, pittori, et scultori Italiani). Medulić je umro u Veneciji na dan 1. prosinca 1563. godine.



Hrvatski oblik umjetnikova prezimena Medulić uveo je Ivan Kukuljević Sakcinski, bez znanstvene osnove i temeljem krive interpretacije arhivskog dokumenta, no taj se oblik imena uvriježio u hrvatskoj literaturi. Istraživanja zadarskih povjesničara temeljena na arhivskim dokumentima od 1459. do 1505., utvrdila su da je slikareva obitelj porijeklom iz gradića Meldolla u okolici grada Forli u Romagni, odakle su preselili u Zadar obnašajući vojnu službu Mletačke Republike. Upravo po tom gradiću svi su se Andrijini preci nazivali "de Meldula", "da Medola", "de Medolla", "de Meldola" ili "Meldola".