home

Gradske zidine, utvrde i vrata


Tijekom prošlosti kroz gradske su zidine probijena mnoga vrata, pa ih je prema povjesničarima bilo čak tridesetak. Neka od njih zazidana su u razdobljima ratova, dok su neka srušena  ...

Tijekom prošlosti kroz gradske su zidine probijena mnoga vrata, pa ih je prema povjesničarima bilo čak tridesetak. Neka od njih zazidana su u razdobljima ratova, dok su neka srušena pri obnovi fortifikacija ili trajno uklonjena zajedno s rušenjem dijela gradskih zidina 1874. godine. Ipak, sačuvano je ukupno osam gradskih vrata, koja i danas predstavljaju spone između povijesne jezgre grada omeđene zidinama i ostalih dijelova grada te mora i obala oko nje.

Nakon višekratnog stjecanja i gubljenja nadzora nad istočnom obalom Jadrana, Mletačka je Republika zagospodarila Zadrom i Dalmacijom početkom 15. stoljeća, te je svoju vlast održala sve do 1797. godine. Među njezinim dalmatinskim posjedima Zadar je u svakom pogledu imao najvažniju ulogu i prvenstvo, kao glavni grad i utvrda kojom se štitilo cijelo Jadransko more. U osiguravanju svoga zadarskoga posjeda i vojnog uporišta Mlečani su morali voditi brigu i o njegovim utvrdama, stoga su naslijedivši grad utvrđivan kroz mnoga stoljeća isprva upotpunjavali njegove srednjovjekovne utvrde.

Na sjevernom dijelu grada već je postojao zaseban 
Kaštel, utvrda odvojena lancem od samoga grada, čija je uloga bio nadzor nad ulazom u luku. Početkom 15. stoljeća, Mlečani su izgradili još jedno uporište, Citadelu u južnom uglu gradskih zidina. Od Citadele, duž jugozapadne i sjeverozapadne strane grada, sve do Kaštela pružala se porporela - nasip kamenja do razine morske površine, koji je brodovima onemogućavao približavanje gradskim zidinama.

Opasnost od turskih osvajanja potaknula je ubrzanu izgradnju novih gradskih utvrda, pa se 1537. godine započelo s intezivnom gradnjom novog renesansnog fortifikacijskog sustava, čime je djelomično uništena dotadašnja srednjovjekovna obrambena struktura, pa i cijelo srednjovjekovno predgrađe Zadra - Varoš Sv. Martina. Od samog početka na tim su radovima bili angažirani glavni inženjer Mletačke Republike, Michele Sanmicheli i njegov nećak Giangirolamo.

Micheleu se pripisuje osnovni smjer gradskih zidina s rasporedom bastiona, položaj Kopnenih vrata, kao i
Ponton - središnji bastion jugoistočnog poteza zidina od Citadele do Bastiona Sv. Marcele. To je tlocrtno zašiljena, oštrokutna građevina izbačena u prostor pred utvrdom Forte koju je projektirao i sagradio mletački vojskovođa Sforza Pallavicino. Do gradnje ove utvrde došlo je 1567. godine, a cijela je bila gotovo posve dovršena u tek nekoliko godina. Utvrda je od grada i kopna bila odvojena obrambenim kanalima, a zbog svoje monumentalnosti predstavlja pravu suprotnost prema ostalim zadarskim utvrdama.

U lučici Foša  prema nacrtima
Michelea Sanmichelija 1543. godine sagrađena su i Kopnena vrata - tadašnji glavni ulaz u grad i remek djelo renesansne arhitekture. Ta se vrata smatraju jednim od najljepših spomenika iz doba mletačke vladavine u Dalmaciji, a imaju oblik trijumfalnog luka sa središnjim prolazom za vozila i dva manja prolaza sa strane za pješake. Ukrašena su raznim prizorima kao što je sv. Krševan (glavni zaštitnik grada Zadra) nad glavnim srednjim lukom vrata i monumentalni lav sv. Marka (grb Mletačke Republike Venecije). S kopnene im se strane prilazilo drvenim mostom i ulicom uzduž utvrde Forte, a na suprotnom kraju bila je tzv. Porta Erizzo - prva vrata na prilazu samom gradu do kojih je trebalo doći mostom ispred utvrde Forte. Ta vrata nisu sačuvana, ali su njihovu funkciju nastavila vrata na izlazu iz utvrde Forte, danas iz Parka Vladimira Nazora na Ravnice. Do danas su na njima sačuvani okovi i vratnice iz 16. stoljeća. Između njih su bila i tzv. Srednja vrata, do danas sačuvana u renesansnom zidu koji je nastavak zida današnjeg Ribljeg restorana.


U blizini mosta na sjevernoj se strani nalaze i neorenesansna Nova vrata, koja su probijena za vrijeme talijanske vlasti nad Zadrom, a vode na Narodni trg i Kalelargu.

Iz gradske luke prema gradskoj tržnici vode
Vrata Sv. Roka u čijoj su blizini u srednjom vijeku bila i Vrata sv. Marije ili Vrata od arsenala, a nešto dalje, na mjestu ribarnice, i Klaonička vrata. Sva su ta vrata nestala kad se rušio srednjovjekovni zid i gradio renesansni u kojemu su do danas ostala samo Vrata sv. Roka. Odmah nakon izgradnje, 1570. godine, ta su vrata zazidana te su ponovno otvorena u 19. stoljeću kad im je unutrašnja strana dobila novi arhitektonski okvir.

Između trajektne luke i tržnice nalaze se
Morska vrata (poznata i kao Vrata sv. Krševana prema obližnjoj crkvi posvećenoj tom zadarskom zaštitniku), sagrađena 1573. godine u čast pobjede kršćanske vojske nad Turcima u Lepantu. Na unutrašnjoj strani vrata oblikuju ugrađeni dijelovi rimskog slavoluka koji je Melia Auniana, nekadašnja zadarska Rimljanka, podigla u spomen svojemu mužu. Iznad rimskog luka i vijenca, velika je renesansna ploča koja govori o Lepantskoj bitki, a nad njom je fini reljef sv. Krševana. Na vanjskoj strani vrata u gornjem je dijelu sačuvan arhitektonski okvir uokolo krilatog lava, simbola mletačke države.

Dalje prema zapadu, na mjestu ranijih srednjovjekovnih dolaze
Vrata sv. Dimitrija koja su dugo bila zazidana i otvorena tek 1873. godine, a neposredo uz Arsenal nalaze se i Lančana vrata, otvorena za vrijeme austrijske vlasti 1877. godine, također na mjestu srednjovjekovnih, lančanih, po kojima se i danas zovu. To su ujedno i najmanja gradska vrata koja povezuju trajektnu luku s Arsenalom i Trgom tri bunara.


* Pri pripremi teksta dijelom su korišteni podaci iz izlaganja dr. Pavuše Vežića s tribine "Što znamo o Zadru?".

  • Mapa