Samo nebo im je granica: braća Fantela pripremaju se za prvenstva u jedrenju

Nakon dvije godine obilježene pandemijom covida-19, braća se napokon vesele jedriličarskoj sezoni i regatama koje su pred njima, a posebice Europskom prvenstvu u Aarhusu u Danskoj 5. do 10. srpnja te Svjetskom prvenstvu od 31. kolovoza do 5. rujna u kanadskom Halifaxu.

Ne kriju uzbuđenje i uživaju u svemu što jedrenje pruža, u uzbuđenjima, ali i samim pripremama koje su opsežne i kompleksne.

- Pripreme se sastoje od dijela na kopnu i na moru. Kopneni dio čine kondicijski treninzi u vidu treninga snage, izdržljivosti, trčanja, bicikla, veslanja i teretane. Morski dio su treninzi tehnike vožnje brodova, rad na manevrima, brzini i svim drugim važnim stvarima – pojasnili su nam dečki s kojima smo se susreli uoči još jednog „morskog“ treninga na Vitrenjaku.

- Braća smo, pa smo naučili cijeli život biti jedan pored drugog. S guštom idemo na jutarnji i popodnevni trening i stvarno uživamo u tome što radimo – otkriva nam Mihovil.

A kako izgleda njihov dan tijekom priprema? "Ujutro u 8 ili 9 h imamo kondicijski trening, onda sat ili dva trening s kondicijskim trenerom Edijem Stipićem i popodne smo ovdje oko podne i pol ili 13 sati. Ovisno o uvjetima na moru, nekad ostajemo do 16 ili čak 17 sati. Nekome to zvuči puno. Možda i jest puno, ali nije teško", kažu nam.

Ipak, priznaju kako život jedriličara nije jednostavan jer su veliki dio njega i odricanja, posebice razdvojenost od obitelji.

- Žrtva je velika i s jedne i druge strane, ali nekako smo navikli i uvijek tražimo idealan balans. No, to se mijenja ovisno i o godini. U predolimpijskom periodu može se dogoditi i 200 dana u godini na pripremama i regatama, a godinu nakon Olimpijskih igara više bivamo u kući. Trudimo se i uspijevamo to posložiti – kaže nam Šime.

Primjerice, pred Olimpijske igre smo bili u Španjolskoj i na Kanarskim otocima. Tamo smo našli dobre uvjete, jer uvijek pokušavamo simulirati situaciju koja nas očekuje na natjecanju kojeg „pikiramo“. Zadnji put je to bio Tokio, pa smo išli na Lanzarote jer je tamo „puno vala“ koji je uobičajen u Tokiju. 

Sljedeće Olimpijske igre su u Marseilleu, a tamo su naravno mediteranski uvjeti, pa moramo birati mjesto koje je tome najsličnije. Ali nadam se da ćemo ipak moći trenirati baš u Marseilleu – najavio je Šime.

Obojica braće Fantela, kao uostalom i svi sportaši, jako puno računa vode i o prehrani jer je ona važan element izdržljivosti i snage.

- Velik je fokus na ispravnoj prehrani, jer obojica smo prirodno relativno mršavi. Čim ostanemo duže na moru i uđemo u žrvanj treninga, počinjemo gubiti na kilaži. Svi govore da im je teško skinuti masu, a nama ju je teško povećati. Nemamo ograničenja, ali, kao i svi sportaši, uvijek se želiš hraniti čim bolje. Nećeš jesti čips, kroki ili slično da bi dobio na masi, jer od nje nećeš kasnije imati koristi, nećeš imati snage – otkriva Mihovil.

- Ovo je dosta specifičan sport jer natjecanja traju pet, šest dana i kombinacija je maratona i sprinta. U jednom danu imamo tri do četiri sata regate, potom odmor i sutra opet, tako pet dana u komadu. Prehrana je stvarno bitna da zadržiš tu energetsku razinu visokom, da izdržiš onaj zadnji peti dan kad se dijele medalje, da si u najjačoj snazi bez da „izgoriš“, pa nakon drugog ili trećeg dana nemaš više snage i koncentracije. Veliki je fokus na tome jer su dani stvarno dugi, ovisimo o vjetru, start može biti predviđen za 11 sati, dođemo u klub već u 9 i onda nema vjetra pa stojiš i čekaš. Dok odjedriš regatu već je 18 sati. Pa onda spremaš  večeru, pa onda analiziraš dan i dođe već 20, 21 sat. Znači, ti si od osam do osam u programu i ako nisi pazio na prehranu, energetski padaš – otkrivaju nam braća ovaj važan detalj.

Bez obzira o kojoj se vrsti natjecanja radi, Šime i Mihovil se za svako pripremaju s istim žarom i intenzitetom uz male finese i prilagodbe.

- Primjerice, za Tokio smo se spremali tako što smo kondicijske treninge provodili s puno odjeće na sebi kako bismo simulirali veliku vrućinu i vlagu u Japanu u kolovozu. Međutim, morski je dio uglavnom uvijek isti, radimo na elementima u kojima ne briljiramo i istovremeno održavamo one koje su nam dobri. Jedina razlika između Europskog i Svjetskog prvenstva je što na Svjetsko prvenstvo može doći do 120 brodova, a na Olimpijske igre 21 jer iz svake države može doći samo jedna posada. Općenito je sve ostalo isto – kažu nam.

Svjesni su odricanja i svega što vrhunski sport nosi sa sobom. Nije lagan, odvaja od obitelji, a tu je i vječna borba s novcem. No, jednoglasni su u tome da još uvijek s jednakim intenzitetom vole jedrenje. Motivacija za pobjedu je također važna, s obzirom da ih ovaj dvojac ima već jako puno.

- Zato i radiš, zbog tog osjećaja i želje za pobjedom. To te gura naprijed, ali i napredak sam po sebi je satisfakcija. Kao što se kaže, onog dana kad staneš učiti, mijenjaš profesiju. Zato je prekrasan ovaj sport, jer je svaki dan drugačiji, niti jedan maestral u kanalu nije isti kao onaj jučer ili prekjučer. A tek bura, jugo i svi vjetrovi, struje, poznavanje meteorologije, oblaci... Svaka nova regata je učenje i to je također nešto što te gura. Pa onda tehnički dio samog jedrenja, poznavanje broda, jarbola i sve te tehničke stvari; moramo znati nešto i o aerodinamici, materijalima, ponašanju materijala. To je konstantan rad, kompleksan je i svugdje možeš crpiti motivaciju – smatra Šime.

- Zadnje dvije godine su bile stvarno teške zbog covida. Nismo vozili regate i veselimo se natjecanjima. Voljeli bismo ući čim spremniji, fizički i psihički, na Svjetsko prvenstvo. Moramo dosegnuti sve svoje ciljeve u vožnji broda, tehnici, brzini i pravom izboru opreme koja odgovara uvjetima. Tek onda smo sigurni da rezultat neće izostati. Već znamo koje nam stvari „štekaju“ i ako ne radimo na njima, nitko nam ih neće pokloniti – otkriva Mihovil.

Obzirom da su puno toga osvojili, posebice Šime, na pitanje što bi još voljeli osvojiti, kazali su nam:

- Voljeli bismo u ovoj kombinaciji ponoviti pobjedu iz OI u Riju iz 2016. godine u 2024. u novoj klasi. Jedrenje ima puno klasa, pa nakon olimpijskog jedrenja ima puno izbora i opcija koje možeš jedriti. No, vrhunac za profesionalnog jedriličara jest natjecanje u America's Cup, ali nažalost male su šanse da ćemo to ostvariti s obzirom da Hrvatska nema dovoljno sredstava da realizira takav projekt. Postoji tek nekoliko zemalja u svijetu koje to mogu odraditi, možemo jedino eventualno dobiti pozivnicu. Međutim, ispod te najviše razine ima jako puno dobrih regata kojima se veselimo u budućnosti.

Baš zato još ne vide kraj svog angažmana u profesionalnom jedrenju.

- Možda se prestanemo natjecati u olimpijskim klasama, ali prestati jedriti sigurno nećemo. 

Obitelj nam je od početka bila najveća podrška:

- Ovo je skup sport i bez pomoći obitelji to ne bi bilo moguće. Zadnjih godina smo dobili podršku i sretni smo što imamo kvalitetne sponzore. Prošli ciklus je to bio D-marin, HTZ, OTP banka, Red Bull. Možemo izgurati sezonu, imamo ono što nam treba. Imamo podršku i Grada Zadra, Turističke zajednice grada Zadra, Hrvatskog olimpijskog odbora…

Imaju i podršku navijača koji redovito prate njihove uspjehe kojima je, kako su i sami rekli, nebo granica.

- Ponosni smo što predstavljamo grad Zadar svugdje u svijetu i gdje god putujemo, puno ljudi i naših prijatelja želi doći u Hrvatsku i iznajmiti brod, putovati i upoznavati ljepote naše obale. Tako da de facto i jesmo ambasadori. Pišem im mailove gdje treba ići, što posjetiti, u koje vale se usidriti – dodao je Šime na kraju.

A mi im želimo dobar vjetar i puno uspjeha u nadolazećoj sezoni…