08.10.2021.

Tijelo sveca koji je držao dijete Isusa u naručju nalazi se u Zadru

U crkvi svetoga Šime u Zadru, u srebrnoj škrinji neprocjenjive umjetničke vrijednosti, nalazi se mumificirano tijelo Šime Pravednika (Šimun, Simeon), bogobojaznog starca i mudraca koji je na svojim rukama držao dijete Isusa. Iz novozavjetnog Evanđelja po Luki saznajemo kako je starac Šimun, čovjek nadahnut Svetim Duhom i jedan od onih koje su nazivali prorocima, došao u jeruzalemski hram kako bi u naručje uzeo Dijete Božje te u njemu pozdravio onoga koji će donijeti spasenje svim narodima. Njegovo tijelo nalazi se u Zadru, gradu čiji je sveti Šime zaštitnik, a sama škrinja u kojoj se nalazi tijelo biblijskog bogoprimaoca drži se najvrjednijim djelom srednjovjekovne zlatarske umjetnosti u Hrvatskoj.

Škrinja je službeno proglašena spomenikom kulture nulte kategorije, a po svojim umjetničkim kvalitetama i dimenzijama također se smatra jednim od najvrjednijih srednjovjekovnih umjetničkih djela u Europi

Predaja govori kako je tijelo sveca preneseno prvo iz Palestine u Konstantinopol, gdje je bilo do 13. stoljeća, a onda je 1203. doneseno u Zadar. Kaže se kako je tom prigodom neki mletački plemić, vračajući se iz križarskog pohoda u Siriji, sa sobom ponio tijelo svetoga Šime Pravednika, ali mu je brod zahvatio jaki vjetar pa je bio prisiljen uploviti u Zadar. Plemić se razbolio i umro, pa je tijelo sveca ostalo u Zadru kao najdragocjenija relikvija. Moći svetoga Šime čuvaju se u raci ili škrinji iznimne vrijednosti koju je dala izraditi Elizabeta od Bosne, supruga jednog od najmoćnijih europskih vladara toga vremena Ludovika Velikoga (Lodovicus, Nagy Lajos, Louis I., Ludwik). Elizabeta je bila kraljica Mađarske i Hrvatske te kćerka bosanskog bana Stjepana (Stefana) II. Kotromanića. Jednom milanskom majstoru koji je živio u Zadru Elizabeta je dala 250 kilograma srebra za izradu škrinje, a na njoj su prikazani povijesni događaji, svakidašnji život Zadrana, nošnja ljudi, izgled pojedinih dijelova grada te posmrtna scena njezinog oca, bana Stjepana II. u društvu svetoga Šime.

Škrinju je 1380. od kucanog srebrnog lima izradio zlatar Frane (Franciscus) iz Milana koji je u Zadru imao svoju radionicu, a u tom poslu pomagali su mu lokalni majstori Petar Blažev iz Rače, Stjepan Pribičev, Mihovil Damjanov i Andrija Markov iz Zagreba. Na stražnjoj strani škrinje urezan je natpis na latinskom koji u prijevodu glasi: Ovdje, u ovoj škrinji, koju je, da izvrši svoj zavjet, darovala moćna, preslavna i uzvišena Elizabeta Mlađa, vladarica Mađarske, počiva u miru Šime Pravednik, koji je na svojim rukama držao Isusa, rođenog od Djevice. Ovo je djelo učinio Frane iz Milana godine 1380.

Ugovor o izradi škrinje sklopljen je 5. srpnja 1377. kojim se milanski majstor obavezao završiti posao u roku od jedne godine, ali se složeni posao ipak produžio na pune tri godine rada. Škrinja s dvostrešnim pokrovom izrađena je od cedrovog drveta te potpuno obložena debelim srebrnim pločama koje su djelomično pozlaćene. Oslikana je reljefnim prizorima umjetničkom tehnikom iskucavanja, a na prednjoj strani ima tri izdvojena prizora – kompoziciju Prikazanja u hramu, redovnike koji iskapaju skriveno tijelo sveca i kralja Ludovika Velikog koji ulazi u Zadar. Na prednjoj strani u visokom reljefu prikazano je tijelo sveca u svečanoj odori; na bočnoj strani vidi se prizor broda kojega u oluji spašava sveti Šime, dok je u zabatu grb Ludovika Velikog. Bočna ploha prikazuje kraljicu Elizabetu okruženu kraljem i hrvatskim velikašima, dok su na unutrašnjoj strani poklopca tri figurativne kompozicije s prikazima svečevih čuda. Po sredini stražnje strane nalazi se reljefno iskucan natpis sa spomenom naručiteljice, kraljice Elizabete i godina 1380., a lijevi prizor prikazuje Elizabetu od Bosne s tri kćerke kako svecu predaje dovršenu škrinju. U središnjem prizoru vidi se klečeći lik sa zlatarskim alatom, a pretpostavlja se kako je riječ o autoportretu majstora.

Tijelo sveca koje se sada nalazi u škrinji, govori dalje predaja ili legenda, prvotno je bilo pokopano na zadarskom groblju kod današnje župne crkve svetoga Ivana. Tamo je dospjelo tijekom perioda liječenja razboljelog mletačkog viteza u svratištu pustinjaka na dnu zadarske luke, jer Mlečanin u početku nikomu nije kazao o komu je riječ, odnosno objasnio je kako je pokopan njegov brat. No kada mu se znatno narušilo zdravlje, pred smrt je pustinjacima ukazao na zanimljivost dokumenta kojega posjeduje. Zadarski su pustinjaci oko njegovog vrata pronašli bilješke o moćima svetoga Šime, pa je svetac otkopan, a otad počinje i štovanje sveca bogoprimaoca u Zadru. Njemu u čast podignuta je crkva svetoga Šime ukrašena umjetninama i dragocjenostima. Zadar slavi svojega zaštitnika 8. listopada kada se za građanstvo u crkvi svetoga Šime otvara škrinja s tijelom sveca.

Evanđelje po Luki, Novi zavjet:

Kada su roditelji unijeli dijete Isusa da na njemu izvrše obred propisan zakonom, uzeo ga je u naručje, blagoslovio Boga i rekao: Sada Gospode, po riječi svojoj, otpuštaš svog slugu da u miru umre.