Silba

Uz ovaj otok vežu se dvije legende - prema jednoj, Silba je nazvana po riječi silbon, što na grčkom jeziku znači pijesak, a druga kaže da joj ime dolazi od latinske silve, što se na hrvatski prevodi kao šuma. 

Pijesak i tirkizno more

Površina joj je svega 15 kilometara kvadratnih, ali jedino otočko naselje, također Silba, sve je samo ne maleno. Svi živopisni labirinti njezinih slikovitih uličica vode ili u centar mjesta ili na plaže koje oduševljavaju na prvi pogled. Automobila nema jer otokom prometuju samo vozila za distribuciju vode te manji mopedi i bicikli, no čak su i ovi potonji zabranjeni u špici turističke sezone. Silba je mjesto apsolutne slobode gdje glavnu riječ vodi priroda, a njezine ljepote najbolje ćete doživjeti na nekoj od otočkih bajkovitih plaža.

Daleko najposjećenija je Šotorišće, sa svijetlim pješčanim dnom i tirkiznom bojom mora koja izgleda skoro pa nestvarno. No vrijedi posjetiti i ostale otočke ljepotice - neke od njih su Ugljanica, Vele Stene, Slatina, Carpusina, Žalić, Dobre Vode, Pernastica i nudistička Mavrova. Tu je i uvala Pocukmarak, blizu koje su pronađeni vrijedni sarkofazi iz 5. i 6. stoljeća.

Spomenik ljubavi

Jedino spomenuto naselje nalazi se u središnjem, najužem dijelu Silbe, koji je širok svega 700 metara pa će vam za ugodnu šetnju od zapadne do istočne obale otoka trebati te desetak minuta.

Vjerojatno najveća atrakcija mjesta je 15 metara visok kameni toranj Toreta sa spiralnim stubištem, koji datira iz 19. stoljeća. Poznat je i kao spomenik ljubavi ili Marinićeva toreta zbog priče o filmskoj romansi između mornara Petra Marinića i Silbenjanke Antonije Mauro.

Stare kapetanske kuće

Najstarija crkva na otoku je ona sv. Ivana Krstitelja iz 15. stoljeća. Od nje ćete za manje od minute stići do centra naselja, gdje se nalaze trgovine, pekarnica, kafići, restorani... 

Silba je nekoć bila poznata po svojim hrabrim moreplovcima i drvenim brodovima, a njihov duh i dalje živi u starim kapetanskim kućama raštrkanima po naselju. Iako danas na otoku živi svega 300-tinjak ljudi, on je bio naseljen još u ilirsko doba, a bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet Silbu je u 10. stoljeću spominjao pod imenom Selbo.