Burna prošlost zadarskog Zelenog otoka, 1. dio

Perivoj  je podignut tijekom dvije godine 1888. – 1890. zaslugom austrijskog civilnog i vojnog namjesnika za Dalmaciju Karla Dragutina Blažekovića (0d 1886. do 1890.) iz Osijeka, a nazvan je Vojni perivoj. To je prvi naziv za zadarski perivoj, ali nije bio jedini.  

Dalmatinski podmaršal Blažeković kao 15-godišjak je stupio kao kadet u 48. pukovniju, a već 1848. bio je imenovan poručnikom u varaždinskoj krajiškoj pukovniji s kojom je sudjelovao u talijanskom ratu. U Italiji je konjanički kapetan, a zbog junaštva u bitci kod Solferina odlikovan je za zasluge. Godine 1877. postaje pukovnik dvojne monarhije Austro-Ugarske, a nakon vojne okupacije Bosne i Hercegovine, tada Bosanskog pašaluka i Sandžaka Osmanskog Carstva, odlikovan je Viteškim križem Leopoldovog reda. General postaje 1883. kada postaje vojni namjesnik u Zadru, a od 1886. odukom cara Austrije, kralja Mađarske, Hrvatske i Češke Franje Josipa (Franz Joseph I.), Blažeković je podmaršal i namjesnik Dalmacije. 

„Blažeković je čovjek rijetkih sposobnosti, te se je od prosta vojnika znao popeti do najvećih časti“, pisali su o Blažekoviću koji je i sam bio pisac. Napisao je povijest 31. pukovnije, a njegov stil ocijenjen je „majstorskim slogom i sastavom koji natkriljuje sva djela slične vrste“. Iako je u Dalmaciji u narodu uživao veliku potporu zbog podrške politici Narodne stranke i želje da se u službene urede uvede hrvatski jezik, Blažeković u svom naumu nije uspio. Službeni jezik bio je njemački, a osim njemačkog u Zadru se govorio i talijanski. Nakon što u Dalmatinskom saboru nije riješeno pitanje ujedinjenja hrvatskih zemalja i hrvatskog jezika, guverner Blažeković podnio je ostavku. „Populacija odlučuje službeni jezik jednog teritorija“ – bio je njegov stav. No Vojni perivoj otvoren je 1890. i bio je njegov uspjeh. 

Spomenik Karlu Dragutinu Blažekoviću u tadašnjem Perivoju Blažeković (foto: cro-eu.com)

Vojni perivoj je bio otvoren za javnost, ali i dalje pod vojnom upravom. Kako bi zadržala pravo vlasništva nad perivojem, odnosno utvrdom, vojska je zatvarala perivoj na jedan dan. Službena obavijest u zadarskim novinama bila je kako se perivoj zatvara zbog održavanja vojne vježbe, ali je vjerojatnije riječ o uređenju perivoja pred proljetni ciklus. Iste godine Blažeković je umirovljen nakon gotovo pola stoljeća vojnog školovanja i službe, a kako je tri godine kasnije umro, njemu u čast zadarski perivoj dobio je ime Perivoj Blažeković. Htjelo se to napraviti odmah nakon što je osječki podmaršal umirovljen, ali je Blažeković to odbio i zabranio. 

O podizanju perivoja svjedoči kamena ploča na kojoj na njemačkom jeziku piše: Ovaj perivoj su podigle carske i kraljevske trupe, pod djelotvornim nadzorom carsko-kraljevske šumarske inspekcije, 1888-1890. Ta je ploča izvorno bila postavljena u dnu polukružnog ograđenog prostora, što je vidljivo u sačuvanom nacrtu. 

Spomen obilježje nalazilo se i na dnu aleje u južnom dijelu perivoja kojemu su obnovljene staze i obrubljene kamenom pješčenjakom i veprinom, a postavljene su još klupe i rasvjeta. Po nacrtu iz 1906. parter je bio bogato posađen s vrlo bogatom kolekcijom ruža. Aleje čempresa i danas su vidljive, kao i stoljetni borovi. Lovori su od grmova vremenom prerasli u velika stabla pa su cvjetni parter prekrili gustim krošnjama. Ova karakteristika perivoja donijela je sjenovitost kako bi tijekom vrućih ljetnih mjeseci pružila zaštitu od sunca i žege. 

Blažeković je napisao povijest 31. pukovnije 

U perivoj se ulazilo kroz nekadašnje ulaze u utvrdu sa zapadne i istočne strane, a kako je utvrda nekad bila okružena obrambenim kanalima s morem i morskom obalom, perivoj su zvali Zelenim otokom. Istočni kanal zatrpan je prije otvorenja perivoja, dok je zapadni kanal između bastiona Grimani (Gradskog perivoja) i Fortea (Perivoja Blažeković) još uvijek postojao. Napokon 1909. u perivoju su otvorena nova sjeverna vrata koja su omogućila lakši pristup samom perivoju, a uz nju je otvorena nova prometnica. Tada je perivoj preuređen s izmijenjenim rasporedom staza u tom dijelu, dok je u blizini ulaza napravljen ribnjak s vodoskokom. Godinu dana kasnije u perivoju je postavljena brončana bista Karla Dragutina Blažekovića na kamenom secesijskom postamentu, koju je izradio zadarski kipar Bruno Bersa. 

U perivoju je postojala i bista cara Franje Josipa, ali su obje uklonjene u doba talijanske okupacije i nisu sačuvane. Dolaskom Talijana perivoj prestaje biti pod vojnom upravom, čime je okončana njegova prva epoha. U narednom i burnom periodu perivoj će dijeliti sudbinu stanovnika grada, postat će spomenik vrtne arhitekture i dobiti novo ime, po još jednom velikanu iz hrvatske prošlosti – pjesniku Vladimiru Nazoru.