Obnovom crkve i kompleksa sv. Nikole Zadar će dobiti važnu turističku atrakciju

Ovaj prostor na iznimnoj lokaciji u zadarskom starom gradu svjedočio je burnoj prošlosti i godinama je stajao zapušten, i kao takav bio nimalo atraktivan domaćem stanovništvu, a pogotovo brojnim turistima, čekajući neka bolja vremena, koja su napokon i došla. 

Kako smo izvijestili na našoj stranici sredinom 2020. godine, završetkom obnove naš će grad dobiti prostor otvoren prema javnosti koji će napokon imati ulogu kakvu zaslužuje i biti valoriziran na dobrobit Zadrana, ali i svih koji dođu u naš grad.

- Osnovni cilj projekta je obnova kompleksa sv. Nikole i njegova valorizacija u turističkom smislu, za turiste, građane grada Zadra i sve ostale koji će posjetiti ovaj kompleks, ali i u smislu povećanja zaposlenih unutar turističkog segmenta Zadarske županije. Inače, partner na projektu je Turistička zajednica grada Zadra koja je zadužena za promidžbu i vidljivost projekta – saznajemo od dr.sc. Mladena Pešića, ravnatelja Međunarodnog centra za podvodnu arheologiju u Zadru.

Osim obnove i same valorizacije kompleksa, cilj je i građevinska obnova crkve sv. Nikole i bivšeg samostana koji je okruživao crkvu. 

- Ono što će se po završetku projekta dobiti je obnova crkve koja će u unutrašnjosti imati različite sadržaje, odnosno možemo reći da će biti podijeljena na dva dijela. Prizemni dio će i dalje biti otvorenog tipa u prostoru u kojem će se održavati izložbe, koncerti, konferencije, kino projekcije i ostali sadržaji. Gornji dio crkve sa svoje dvije galerije bit će uređen na način da će tu biti prezentacija aktivnosti u podvodnoj arheologiji i rada Međunarodnog centra za  podvodnu arheologiju, naših aktivnosti, istraživanja te promocije UNESCO-ve Konvencije za zaštitu podvodne kulturne baštine, sve na način da će se izložiti određeni materijali koje mi u našim radionicama već restauriramo, ali i ciljani sadržaji vezani uz neke virtualne digitalne tehnologije, primjerice, virtualni ekrani, 3D naočale koje će posjetitelji moći koristiti i uživati u tome – priča nam Mladen detalje. 

No, osim same bivše crkve, u kompleksu će biti i još nekoliko objekata. U prijemnoj zgradi gdje će se prodavati ulaznice, suveniri, i imat će malu malu knjižaru. Dakle, bit će to prijemna točka gdje će posjetitelji imati prvi doticaj s kompleksom. 

Nadalje, otvorit će se i prezentacijski paviljon u kojem će se također moći organizirati izložbe, ali njegova će prvenstvena funkcija biti ta da se u njemu odvijaju eksperimentalne radionice vezane uz arheologiju i podvodnu arheologiju. 

- U planu već imamo sadržaje, poput restauracije određenih materijala i obnove tradicionalnih brodova, gdje bi ljudi koji dođu ovdje osobno mogli sudjelovati u tim radovima. Primjerice, imamo u planu obnovu nekog broda gdje bi jedna stručna osoba tu bila zaposlena, ali u isto vrijeme bi ljudi mogli dolaziti i sami isprobati kako se to radi. To bi bio sadržaj koji bi ljudima približio podvodnu arheologiju na način kako je mi doživljavamo i probaju nešto praktično. Naravno, bilo bi to orijentirano i na školsku djecu koja bi organizirano dolazila – informira nas ravnatelj Centra.

Svakako je i jedan od ciljeva povećanje broja posjetitelja i približavanje kulturnoj baštini, inovativno predstavljanje bogatog arheološkog materijala i ukazivanje na bogat izvor sadržaja.

- Mi se bavimo podvodnom arheologijom, ali nema svatko pristup toj materiji i ne može svatko vidjeti ono što mi vidimo, tako da ćemo pokušati ljudima približiti neke stvari koje radimo – opisuje nam Mladen planove.

Dodajmo da se radi i dormitorij za studente koji će se obučavati u Centru, s obzirom da je i obuka studenata koji dolaze iz cijelog svijeta jedan od segmenata njihovog rada. U dormitoriju će biti smješteni studenti, ali i ljudi koji bi provodili edukacije.

Crtice iz povijesti

- Sama crkva je rađena u 18. stoljeću, tj. ova faza koju mi sad vidimo. Radili smo arheološka istraživanja i ustanovili kako postoje slojevi od prapovijesti do danas, uostalom kao i na cijelom zadarskom Poluotoku. Ono što je danas vidljivo je da je sama crkva bila tu već u 11. stoljeću, za što imamo tragove na zvoniku. U 13. i 14. stoljeću bila je druga crkva koja je srušena radi obnove bedema za obranu grada, a ova crkva iz 18. stoljeća koju danas vidimo je napravljena na temeljima te crkve iz 14. stoljeća. Ona nikad nije završena, jer su u tom trenutku časne sestre koje su tu boravile ostale bez sredstava, jer su usred ratnih previranja između Austrije i Francuske cijelo svoje blago preselile u crkvu i samostan sv. Marije, pa je stoga ovaj samostan ostao nedovršen. Nakon toga on postaje vojna bolnica i vojarna i tako je dugi niz godina funkcionirao.