U Zadru prvi put u Hrvatskoj: operacija pod narkozom i Crveni križ

„Novi način operiranja oslobodio je bolesnika more da prisustvuje vlastitoj operaciji“, duhovito su komentirali zadarski kirurzi uspjeh operacije i oporavak pacijentice koja je dobro podnijela narkozu. Zahvat na ingvinalnoj herniji (preponska kila) trajao je svega petnaest minuta uz puni uspjeh primjene narkoze, pa je dva mjeseca nakon zadarske izvedena nova operacija s korištenjem eter narkoze prvo u Dubrovniku, a potom u Splitu i Sisku. Uspjeh zadarskih liječnika i Zadra kao napredne medicinske sredine koja je bila u korak sa svjetskim medicinskim postignućima nisu začuđujući, s obzirom na dugu medicinsku tradiciju i činjenicu da je u Zadru od 1806. do 1811. djelovao prvi medicinski fakultet na tlu Hrvatske.

Fotografija: Prva javna demonstracija anestezije u Bostonu održana je 16. listopada 1846., a u Zadru samo pet mjeseci kasnije 

No to i nisu počeci javnog zdravstva i medicinske skrbi u Zadru, jer je još u 16. stoljeću postojala prva vojna bolnica smještena u tvrđavi Citadela, koja je uskoro bila preseljena kod bivšeg samostana svetoga Nikole. Za potrebe vojne bolnice uskoro je poslužila preuređena palača Cedulin, gdje od 1804. u Zadru djeluje i građanska bolnica koja će tijekom sedmogodišnje francuske uprave biti bolnica medicinskog fakulteta. Poznato je i ime prvog diplomiranog liječnika u toj visokoj zadarskoj medicinskoj školi – bio je to Giulio Pini, a pored njega diplome je dobilo još nekoliko medicinskih stručnjaka, liječnika i ljekarnika. 

Fotografija: Palača Cedulin

Povijest medicine u slučaju Zadra vraća nas u željezno doba kada su Liburni, morski gospodari istočnojadranske obale, imali svojevrsnu medicinsku praksu, a kao svi drugi Veneti i Iliri bili su superiorni vidari i travari, odnosno vrsni poznavatelji ljekovitih trava i blagotvornog djelovanja bilja na opće zdravlje. Ta je tradicija travarstva i narodne medicine u zadarskom kraju izrazito živa do današnjih dana, a možemo je pratiti u kontinuitetu. Paralelno s njom razvijale su se i spoznaje o učinkovitosti narodne medicine i prvi znanstveni radovi. U Zadru je tako u 15. stoljeću kao gradski liječnik radio Nicolò Roccabonella, poznat kao autor ilustriranog atlasa Liber de simplicibus, koji vrijedi za jednog od najljepših starih atlasa ljekovitih biljaka. Taj je herbar s bilješkama na pet jezika – arapskom, grčkom, latinskom, ilirskom (hrvatskom) i djelomično teutonskom (njemačkom) – važan ne samo za opću povijest botanike i farmakognozije, nego i za hrvatsku kulturnu povijest jer sadržava naše najstarije nazive biljaka.

Fotografija: Iluminacija iz rukopisa s prikazom Mladena II. Šubića koju je napravio njegov liječnik iz Zadra Guglielmo da Varignana 

U 18. stoljeću poznati talijanski liječnik Pietro Moscati zaključio je kako medicina Dalmatinaca iz Zagore po svojim učincima nimalo ne zaostaje za tada popularnim Brownovim sistemom (John Brown, Elementa Medicinae iz 1780.), a njegovi opisi terapijskih postupaka dalmatinskih vidara bili su iznenađujući i prosvjetljujući za talijanskog liječnika. Vrijedno je i svjedočenje talijanskog putopisca, geologa i prirodnjaka Alberta Fortisa koji navodi kako je još prije 1774. od nekog župnika u Dalmaciji čuo da komarci prenose malariju, a znameniti francuski književnik Charles Nodier saznao je u Dalmaciji kako muhe mogu prenijeti trbušni tifus. To su bili opisi koji su tek kasnije postali opća mjesta u medicini. U ispravama je također pronađeno kako su dva specialisa (ljekarnika) iz Njemačke, obojica imena Johann, imali ljekarne u Zadru u 15. stoljeću, a u isto vrijeme gradsku ljekarnu posjeduje i Giovanni de Amadio iz Venecije. 

Fotografija: Bista talijanskog liječnika Pietra Moscatija, velikog dostojanstvenika Grande Oriente d'Italia sa sjedištem u Milanu

No u tom i ranijim razdobljima, izuzev tradicionalnog narodnog liječenja i prenošenja znanja s koljena na koljeno, nisu postojali dobri uvjeti za medicinsku naobrazbu na domaćem tlu. Boravak u vanjskim školama, s druge strane, bio je veoma ograničen ekonomskim i drugim socijalnim faktorima, tako da je većina poznatih liječnika u Zadar i Dalmaciju stizala iz inozemstva. Dolazili bi kao osobni liječnici i kirurzi u komunalnoj službi, pa je bolonjski profesor Guglielmo da Varignana sastavio u Zadru još 1319. skolastičko medicinsko djelo Secreta sublimia ad varios curandos morbus po nalogu svoga pacijenta bana Mladena II. Šubića. Zaslugom redovnika izgrađeni su u Dalmaciji i prvi hospitali, poput hospitala svetoga Martina u Zadru ili hospitala svetoga Petra kod Nina 1186. Nešto kasnije 1252. kao prvi imenovani zadarski liječnik spominje se zdravstveni stručnjak Damjan.

Fotografija: U Putovanju po Dalmaciji Alberto Fortis doznao je i prenio da komarci prenose malariju

Spomenimo i činjenicu kako je upravo u Zadru utemeljena organizacija Crvenog križa 1878., prva na tlu Hrvatske, dok je devet godina kasnije Zadar dobio i Pokrajinsku bolnicu. Pravila ove zadarske bolnice bila su tiskana 1883., a podršku nužnosti njezine izgradnje dao je poznati inženjer i preporoditelj Miho Klaić, koji je ujedno najzaslužnija osoba za njezino podizanje. Da je Zadar sredina koja je u mnogo čemu prednjačila po pitanjima medicine govori i podatak kako je u Zadru 1821. otvorena prva škola za primalje, a još više da se prvi lazaret nalazio na otočiću svetoga Klementa u uvali Bregdetti u zadarskom naselju Arbanasi. Pretpostavlja se da je lazaret sagrađen za vrijeme najveće epidemije crne smrti ili kuge 1348., pa je ovaj podatak iz Pregleda povijesti zadarskog zdravstva (autori Neven Skitarelić, Robert Nezirović, Nataša Skitarelić) značajan jer pokazuje da su srednjovjekovni Zadrani imali lazaret prije Dubrovačke Republike (na Mljetu 1397.) i Mletačke Republike (1403). Drugi lazaret u Zadru podignut je 1465. kod crkve svetoga Ivana Evanđelista izvan grada, dok se treći, poznat kao Lazaret svetoga Luke, spominje u dokumentima iz 1567. i 1604, a nalazio se u zadarskom predgrađu Petrići u polju svetoga Luke po kojemu je dobio ime.

Fotografija: Inženjer i preporoditelj Miho Klaić bio je najzaslužniji za podizanje zadarske bolnice