Bog je stvorija Zemlju, Zadrani košarku, 2. dio

Sljedeće godine Zadar osvaja Prvenstvo Hrvatske, dok je na saveznom nivou ponovno osvojio drugo mjesto. Iz Zadra tada dolaze prvi reprezentativci Jugoslavije: Guido Pitoni i Madera Kalmeta. Niz uspjeha košarkaši Zadra nastavljaju tijekom 1947. i 1948. kada osvajaju naslove prvaka Dalmacije i Hrvatske, a 1951. košarkaši Zadra izlaze iz Fiskulturnog društva Zadar i postaju samostalan klub – Košarkaški klub Zadar. Sa samo 14 godina prvi put u dresu Zadra tada će nastupiti i Giuseppe Pino Giergia. Iako je na vrhuncu svoje karijere karizmatični Giergia bio obožavan poput košarkaškog boga, još je veću slavu stekao njegov suigrač Krešimir Ćosić s kojim je Pino činio zadarski košarkaški tandem snova.

Photo: Krešimir Ćosić & Pino Giergia, TZG Zadar

Nakon dominacije u američkoj sveučilišnoj košarci, izbora u All American i rušenja predodžbe o prolaznosti neameričkih igrača u domovini košarke, Ćosić je mogao, da je htio prihvatiti poziv, otići u Los Angeles Lakerse. A bilo je to desetljećima prije onih koji su ostalim Europljanima prokrčili košarkaško tržište u SAD-u: Dražena Petrovića, Tonija Kukoča, Dina Rađe i Stojka Vrankovića. Odnosno bio je to NBA draft 1973. ili ljeto nakon sezone u kojoj su Lakersi bez još jednog kvalitetnog visokog igrača morali potpisati predaju u finalnom srazu s New York Knicksima i njihovom ubitačnom unutarnjom linijom Dave DeBuschere-Phil Jackson-Willis Reed. U Ćosiću su vidjeli takvog igrača.

„On je numero uno. Bio je košarkaški vizionar, znao je sve i imao je sve: pregled igre, asistencije i glavu kao playmaker. Šutirao je kao najubojitije krilo, a zna se kako je bio ekstra kvalitetan centar. Bio je najbolji europski igrač svih vremena“, govorio je za Ćosića centar Varesea, milanske Olimpije i Pallacanestro Triestea Dino Meneghin, jedan od velikana europske košarke koji je 1970. također bio na NBA draftu kao izbor Atlanta Hawksa. Jasno je sada zašto je na vrhu kultne dvorane u Jazinama, izgrađene 1967. u rekordnih 70 dana za potrebe nastupa Zadra u europskom košarkaškom Kupu prvaka, dugo stajao prepoznatljiv natpis Bog je stvorija čovika, a Zadar košarku, iako je u originalu taj natpis glasio nešto drukčije.

Photo: KK Zadar

Miran obiteljski čovjek Ivica Černak bio je početkom sedamdesetih zaposlen u Vinilplastici, tvornici za preradu PVC-a lociranoj jedva kilometar od središta grada. Radionice i pogoni Vinilplastike, kao i ostalih zadarskih tvornica; svi zidovi, vrata i unutrašnjost malenih kancelarija unutar pogona bili su oblijepljeni transparentima i isječcima iz dnevnog, tjednog ili magazinskog tiska u kojima se pisalo o Košarkaškom klubu Zadar. Postojao je i pano isključivo namijenjen praćenju košarkaških zbivanja. Stalna i gotovo jedina tema svih razgovora u vrijeme ručka, pauze ili odmora opet je bila zadarska košarka.

Kada je u večernjim satima Zadar igrao u svojoj dvorani u Jazinama, radnici poslijepodnevne smjene završavali su posao spremajući se za utakmicu. Černak je uz pomoć ostalih radnika pripremao dva velika transparenta koja su izrađivali cijeli tjedan od plastične tende i platna. Jedan je imao bezazlen navijački slogan „U Jazinama šale nema, KK Zadar svima poraz sprema“, dok je drugi za tadašnje shvaćanje slobode izražavanja imao subverzivniji natpis – „Bog je stvorija Zemlju, Zadrani košarku“. Oba natpisa bila su ukrašena crveno-bijelo-plavom podlogom koja je oponašala hrvatsku trobojnu zastavu, što je u vremenu hrvatskog nacionalnog buđenja i političkog pokreta iz 1970-ih, bilo shvaćeno kao drska nacionalna provokacija.

Photo: KK Zadar

Niti minut nakon što je transparent postavljen u dvorani, milicija ga je skinula bez previše objašnjenja, a u sljedećih dvadesetak godina transparentu se izgubio svaki trag. Priča o njemu polako je izblijedila i bio bi potpuno zaboravljen da u 1990-ima, nakon raspada socijalističke Jugoslavije i stvaranja Republike Hrvatske, nije ponovno osvanuo na zidu dvorane poviše novinarske lože i goleme fotografije Krešimira Ćosića. Nepoznati autor ponešto je promijenio sadržaj transparenta, pa je sada na njemu pisalo „Bog je stvorija čovika, Zadar košarku“. Iako poruka transparenta nije bitno promijenila veličanje zadarske košarke, malena promjena ipak nije razveselila autora originala iz 1971.

„Muči me što je poruka iskrivljena. Zadar ne može stvoriti košarku, nego Zadrani, ljudi koji u njemu žive“, požalio se Černak u jednom intervjuu u lokalnom tisku obogaćujući fenomen zadarske košarke još jednim kontroverznim detaljem. 

Nakon tri osvojena naslova prvaka 1965., 1967. i 1968. Ćosić se privremeno oprostio od zadarske košarke i otišao u  SAD na Brigham Young University, dok Giergia odlazi u Italiju gdje je radio kao trener i igrač. Njihov povratak donijet će nove titule 1974. i 1975. te oproštaj Pina Giergije već sljedeće godine. Bio je to kraj velikog dvojca zadarske košarke okrunjen s pet titula prvaka Jugoslavije i osvojenim Kupom u jednoj od najposebnijih utakmica koje je Zadar u tom razdoblju odigrao. Bila je 1970. i finalna utakmica igrala se u Splitu protiv Jugoplastike.

Photo: Pino Giergia, KK Zadar

Šampanjac je u Splitu već bio stavljen na hlađenje, jer su ambiciozni Splićani računali kako Zadar bez Ćosića koji je bio u SAD-u, nema previše šanse. Ipak, Ćosić se iznenadno pojavio na utakmici na veliko iznenađenje i pred 6.000 navijača u krcatoj dvorani, od kojih su trećina bili Zadrani, pomogao s 19 poena Zadru u pobjedi 64:60. Junak ove priče ipak je bio Giergia koji je kod 57:57 postigao šest uzastopnih poena u samoj završnici i praktički donio Zadru pehar. Posljednje prvenstvo koje su Zadrani osvojili s Ćosićem i Giergijom pamtit će se i po 25 uzastopnih prvenstvenih pobjeda. Zadar je davao gotovo 90 poena po utakmici u prosjeku sa sjajnih 53 posto momčadskog šuta, a primao je 78 poena. Bio je to oproštaj od Giergije, ali ne i od pobjedničkih navika. No trebat će pričekati cijelo desetljeće da se u Zadru ponovno stvori šampionska generacija.