Društvo Liburnia i počeci zadarskog turizma u 19. stoljeću

Tako je Planinarsko turističko društvo Liburnia osnovano sa svrhom istraživanja prirodnih ljepota Kraljevine Dalmacije (austrijska krunska zemlja Königreich Dalmatien). Utemeljili su ga 24. srpnja 1899. ugledni Zadrani toga vremena Alfons knez Borelli, dr. Luka Jelić, Petar Androić, Lavoslav Golf, Osvald Battali, Kosta Neumayer, Rikard Kodolić, Ludovik Hočevar, Ferdinand Tepper i Marko Nizeteo. godine. Samo desetak dana prije utemeljiteljske skupštine, austrijske su vlasti odobrile pravila u kojima je pisalo da istraživanje i promoviranje prirodnih ljepota Dalmacije treba vršiti kako bi one bile pristupačne stranim posjetiteljima. Taj su poseban zadatak povremeno znali obavljati strani gosti Zadra, ponekad usmenom predajom, a nekad i izvještajima iz samog grada.   

Grad Zadar iz 1910. „Čisto neotkrivena zemlja“, pisala je njemačka spisateljica Groener

U proljeće 1916. u njemačkim novinama Frankfurter Zeitung izašao je članak o Zadru koji je potpisala ugledna spisateljica Maria Groener. Njemica je obišla zadarsku katedralu koja je u to vrijeme zbog obnove bila u skelama, a svoje je impresije podijelila sa čitateljima. „Ne znam gdje bih počela, tako je bogat ovaj mali poluotok“, pisala je Groener oduševljena gradom, njegovim bijelim zidinama, unutrašnjošću katedrale, rotondom svetoga Donata, franjevačkim samostanom ili čistoćom zadarskih ulica i trgova. „Ja u cijelom Zadru nisam vidjela što bi bilo bez stila. No što je najljepše, u Zadru ne vidjeh ni jednoga stranca. Koliko dragosti. Koliko elegancije. Sretno mjesto ne poznaje još željeznicu. Ono uživa samo lađe koje dolaze s više sati zakašnjenja. Ali nitko se na to ne uzrujava, svi su zdravi, zadovoljni, sretni. Čisto neotkrivena zemlja“, pisala je njemačka spisateljica i reporterka. Na otkrivanju te „nepoznatosti“ koju je uočila Groener, upravo je radilo Planinarsko turističko društvo Liburnia. U početku je društvo imalo šezdesetak članova, jer se zadarskim uglednicima koji su ga osnovali, odmah pridružili i mnogi drugi Zadrani poput Huberta Borellija, Kazimira Abelića, dr. Radoslava Papafave, Josipa Pedišića i Emanuela Nikolića. Samo osam godina kasnije Liburnia je imala već dvjestotinjak članova, zavidnu brojku koja se vremenom samo povećavala. Tadašnje turističko društvo bilo je svojevrsno dioničko društvo čije su dionice posjedovali osnivači, a svaka je dionica iznosila pet austrijskih kruna. Pristupnicu društvu potpisala je i dubrovačka općina, no unatoč organizaciji i dobro osmišljenim aktivnostima, Liburniji nije bilo lako. Dalmatinski sabor, primjerice, uskratio je novčanu pomoć zadarskom planinarskom i turističkom društvu. 

Strance je u Zadru oduševljavala Nova riva ležernošću i gospoštinom šetača, ili elegantnim brodovima zbog čijega se kašnjenja nitko nije uzrujavao

Osnovna djelatnost Liburnije bila je promidžbena, ili kako bi danas rekli – turistički marketing, ali i izletnička uz uređenje planinarskih domova poput doma na Pašmanu i Ugljanu. Zanimljivo je kako je Liburnia skrbila o tvrđavi svetoga Lovrijenca u Dubrovniku, koju je potom ustupila dubrovačkom društvu za promidžbu interesa Dubrovnika.

Već početkom 20. stoljeća Planinarsko turističko društvo Liburnia počelo je izdavati publikacije na nekoliko europskih jezika u promidžbene svrhe, a zahvaljujući pomoći austrijskog namjesnika u Dalmaciji Nicole Nardellija, društvo je uspjelo potaknuti osnutak stvaranja Pokrajinskog saveza za promicanje saobraćaja stranaca u Kraljevini Dalmaciji.       

Stara razglednica Velebita; društvo Liburnia bilo je zaduženo za promoviranje ljepota Zadra i Dalmacije

Jedan od njih bio je još 1888. francuski putopisac Pierre Bauron koji je poput njemačke spisateljice Groener bio oduševljen Zadrom. „Muškarci i žene odijevaju se prema najnovijoj francuskoj modi. U ženskog svijeta dominiraju bijelo i žarke boje, premda se u svih šetača osjeća aristokratski ukus u načinu odijevanja. Da ne čujem jezik, koji je potpuno stran mojim ušima, vjerovao bih da se, sudeći prema odijelu, nalazim u nekoj talijanskoj ili južnofrancuskom gradu“, primijetio je Bauron. Zavodljivost Zadra, tada neotkrivenog bisera Jadrana, ogledala se u slikama velebnih palača, uređenih perivoja, brzih i udobnih linijskih brodova, galantnih kavalira i elegantnih dama. Bio je to svijet koji je samom sebi bio najbolja promidžba u vremenu u kojemu je njegovo građanstvo duboko vjerovalo u snagu nezaustavljivog progresa, a u tu se priču sasvim lijepo uklopilo društvo Liburnia.