Torta od rogača – gastronomska tajna otoka Molata, nautičarskog raja s 40 uvala

Začudo, pri konzumaciji ploda rogača, a to je preporučljivo samo za one jakih i zdravih zuba, ta količina šećera se ne osjeća toliko, okus je zapravo bliži kakau ili – čokoladi. Nije stoga neobično da je uz mnoge druge nazive i pridjeve koje je dobio kroz dugu povijest rogač stekao i „titulu“ – mediteranske čokolade.

Rogač se vraća!  

Duga tradicija korištenja rogača koja se zadržala i danas, prvenstveno u mljevenom obliku, prahu ili puderu, u Zadru i njegovom kraju, a najviše na otocima zadarskog arhipelaga svjedoči da je ta biljka nekad bila sveprisutna u vrtovima pa i po poljima i šumarcima oko naselja. Danas nije tako. Rogač je gotovo iščezao iz Zadra i njegova kraja. Nije jasno zašto jer je riječ o visokokvalitetnoj i zdravoj namirnici s visokom cijenom. 

Osim što je zahvalna u gastronomiji, pogotovo slastičarstvu, njezini se plodovi koriste i u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji na mnogo načina. Pri tome se uvijek ističu njegova ljekovita svojstva za koja su znali i oni koji su ga prvi uzgajali i koristili: Arapi, Heleni i Stari Rimljani.

Srećom, ovaj biser mediteranske flore ponovno se u punom sjaju vraća u zadarski kraj: zadarska tvrtka „Bio svijet“ podigla je plantažu s preko 4.000 stabala rogača kod mjesta Bibinje, tek nekoliko kilometara udaljenog od Zadra.

Pravi gastronomski raritet u kojem rogač ima glavnu ulogu  u originalnom, rustikalnom izdanju živi i danas i to na Molatu, otoku u sastavu grada Zadra. Riječ je o slastici imena Molatska torta što, naravno, sugerira da je na tom otoku, odnosno u istoimenom mjestu ta torta i nastala. A to je i dokaz da je na otoku Molatu nekad bilo daleko više stabala rogača koji je, valjda, s odlaskom stanovništva s otoka vremenom naprosto postao zanemaren. 

Molatska torta je, na sreću, živi dokaz da je ova vrijedna biljka na ovom otoku nekad bila daleko prisutnija. Žene otočnih težaka, kroz duga stoljeća uglavnom kmetova velikih zadarskih veleposjednika, slastice kao i sva druga jela  mogle su pripravljati samo od onoga što im je bilo lako dostupno. A to je rogač, očito, bio.

Molat – „obećana zemlja“ svih nautičara

Danas se stabla, točnije grmovi rogača teško mogu pronaći na Molatu. Skriveni su u gustišima i šumarcima ovog zelenog otoka, zelenog od crnike, planike, borova i drugih mediteranskih stabala i niskih biljaka koje čine gustu, na mnogim mjestima neprohodnu makiju. Kroz dugu i tešku povijest Molata i njegova stanovništva koje je na otoku još od kamenog doba baš su šuma, kvalitetnu drvo za gradnju brodova i kuća ili tek za ogrjev te poljoprivredni proizvodi do kojih su molajski težaci dolazili na nekoliko bogatih otočnih polja  bili bogatstvo zbog kojeg su otoke pljačkali gusari, a iskorištavali veliki zemljoposjednici, zadarski plemići. 

Srećom, more oko otoka je bilo, a i danas je, bogato ribom, pa su Molaćani bili i izvrsni ribari. Da je život na ovom otoku nekad bio mukotrpan govori i činjenica da je kmetstvo na Molatu ukinuto tek u prvoj polovini 20. st. kada,  konačno, stanovnici postaju i vlasnici zemlje.

Na Molatu su danas tri naseljena mjesta, Molat, Brgulje i Zapuntel, koja su povezana asfaltnom cestom. Stare jezgre sva tri mjesta smješteno su podalje od obale, ali su zadnjih desetljeća izgrađeni priobalni zaseoci, priobalne kuće za život stalnih stanovnika, za odmor onih koji su se iselili u veće gradove te vile s apartmanima za turiste željne otočnog mira. 

Otok je zadnjih desetljeća postao „obećana zemlja“ turista nautičara, pravi nautičarski raj. Obala Molata duga je 52 km, a priroda i more su na njoj „projektirali“ nisku od gotovo 40 prekrasnih manjih i većih uvala. I isto toliko prirodnih, često skrivenih plaža. Najveća i najsigurnija uvala, omiljena sigurna luka nautičara s oko 90 plutača za siguran vez i njihov miran san, je široki Brguljski zaljev u kojem je mjesto Brgulje u čijem miru gotovo svakog ljeta uživa, uz ostale, i mađarski premijer Viktor Orban. 

Moreplovci sigurnost i dobru gastronomsku ponudu mogu pronaći i u uvali mjesta Zapuntel na sjeverozapadu otoka, ali i luci Lučina u mjestu Molat, na jugoistoku otoka.

Poput čokoladne, ali još ukusnija!

U samom dnu uvale Lučina već dugo postoji Restoran „Grill Mare“ kojeg sada vodi Marin Šarunić iz Brgulja, donedavno ekspert za logistiku ekskluzivnih jahti s kojima na Jadran stižu njihovi bogati vlasnici. Šarunić je jelovnik svog restorana koncipirao jednostavno: glavna ponuda su mu ribe, rakovi i školjke pripremljeni na tradicionalne dalmatinske, u pravilu jednostavne načine. 

To nije čudno: ispred terase restorana je lučica u koju se lokalni ribari s ulovom vraćaju svakog jutra. Ponudit će Marin i dobra mesna jela, ali se pri odabiru deserta odlučio za autohotonu tradiciju otoka Molata – Molatsku tortu koju je uvrstio u stalnu ponudu.

Iako se slastice od rogača pripremaju i na nekim drugim jadranskim otocima, poput Hvara, pa i tamo postoji verzija torte od rogača, ali po drugačijoj recepturi od ove Molatske. Slastičari molatskog restorana najprije pripreme prhko tijesto  od  brašna, maslaca, jaja, limunove korice i vrhnja. 

Tijesto će biti „oklop“ torte i njezin mrežasti ukras, dok je srce torte gusta, tamna krema pripravljena od mljevenog rogača, mlijeka, griza, maslaca, šećera od vanilije, jaja, korice i soka limuna. Prije nego se krema razvuče po tijestu najprije se razmaže diskretni slatki dodatak – marmelada od smokve. Tako složena u kalup torta se peče oko sat vremena, a spremna za posluživanje je tek kad se gotovo potpuno ohladi.

Tako pripremljena i potom izrezana na trokute Molatska torta na prvi pogled može zavarati – tko bi rekao da to nije uobičajeni i jeftiniji čokoladni kolač. Ali prvi zalogaj otkrit će istinu: intenzivnog je i punog okusa, tek u tragovima podsjeća na čokoladu, ali je doživljaj za nepce još ugodniji. Čokoladi i svim slasticama od te delikatese rijetko tko može odoljeti, ali rogaču i moćnoj Molatskoj torti sasvim sigurno – nitko.

I za kraj naše priče i vašeg raritetnog gastro užitka preporučujemo kakav mediteranski liker. S okusom Molatske torte se sjajno sljubio liker od višnje maraške zadarske butique vinarije „Fiolić“  koji osvaja tržište delikatesnih pića i sve ljubitelje dobre, prirodne kapljice.