Bog je stvorija Zemlju, Zadrani košarku, 3. dio

Bila je to najbolja košarkaška liga u svijetu nakon američke NBA u kojoj su igrale buduće europske i NBA zvijezde Dražen Petrović, Toni Kukoč, Dino Rađa, Velimir Perasović, Vlade Divac, Aleksandar Đorđević, Žarko Paspalj, ali i Zadar je imao svoje junake te najboljeg europskog obrambenog centra svih vremena Stojka Vrankovića. Cibona je ipak bila veliki favorit. Ligom se lako prošetala, a potom s već spremnom slavljeničkom tortom i šampanjcem čekala na suparnika u finalu.

Zagrepčani su bili dvostruki uzastopni europski prvaci i šampioni Jugoslavije, a košarkaški Mozart Petrović odigrao je najbolju sezonu u košarkaškoj Ligi prvaka ikad. Nakon 1:1 u finalnoj seriji treća odlučujuća utakmica odigrala se u Zagrebu pred 13.000 navijača Cibone u velikoj zagrebačkoj Ledenoj dvorani u kojoj se čekao slavljenički spektakl. No priredio ga je playmaker Zadra Petar Popović koji je u drugom poluvremenu i dva produžetka ubacio 35 poena uz šest trica. Zadrani su slavili 111:110 osvojivši šestu titulu prvaka u vjerojatno najuzbudljivijoj utakmici koju su ikad odigrali.

Photo: Facebook Muzej zadarske košarke

Naredne godine u Kupu europskih prvaka – kako se tada zvalo natjecanje najboljih europskih košarkaških momčadi – Zadrani su se našli među četiri najbolje momčadi Europe uz madridski Real, Maccabi iz Tel Aviva i milanski Tracer Olimpia, a u Jazinama su pobijedili trostrukog uzastopnog prvaka Sovjetskog Saveza Žalgiris iz Kaunasa 82:78 predvođenog velikanima Arvidasom Sabonisom, Valdemarasom Homičiusom i Sergejusom Jovaišom, potvrđujući neuništivu vitalnost zadarske košarke i rađanje nove velike košarkaške zvijezde – Arijana Komazeca.

No tada se rađala i najbolja europska košarkaška momčad svih vremena, splitska Jugoplastika, pa je Zadar do raspada Jugoslavije i stvaranja Republike Hrvatske ostao bez trofeja. Ni tada nije bilo sreće: Zadar je u ratnim okolnostima napustio Dejan Bodiroga, najbolji europski igrač koji nije zaigrao u NBA, u to vrijeme mladi i talentirani košarkaš na poziciji krila kojega je u Zadar doveo Krešimir Ćosić. Otišli su također Komazec i Vranković, pa je Zadar dugo tražio novu generaciju koja bi se mogla suprotstaviti dominantnoj Ciboni.

Photo: KK Zadar

Takva je generacija stvorena još jedne kultne godine – 1998. – kada je Zadar izgubio u finalnoj seriji od Cibone, ali će događaj pod nazivom Kupi ulaznicu, ne idi na utakmicu ostati u trajnom sjećanju svih navijača zadarskog kluba. Zadar je pred treću utakmicu finala playoffa bio kažnjen, pa se utakmica igrala pred praznim tribinama u dvorani u Jazinama. U takvim okolnostima Cibona je pobijedila i kasnije osvojila naslov prvaka, ali je utakmicu iz inata preko video zida ispred dvorane gledalo preko 25.000 gledatelja koji su kupili ulaznicu kako bi zadarski klub mogao platiti izrečenu kaznu Hrvatskog košarkaškog saveza. Zadar je ipak te godine imao veliko sportsko slavlje kada je osvojio Kup Krešimira Ćosića pobijedivši sjajni Zagreb u finalu u Jazinama pred oko 5.500 fanatičnih navijača.

Photo: KK Zadar

„Nema pravog finala ako u njemu ne igraju Zadrani“ – pisalo je u tisku uz veliki kompliment zadarskoj košarci i navijačima kluba poznatima po fanatičnoj ljubavi i strastvenom navijanju.

„Zadar je jedini klub u kojemu moraju moliti navijače da ne dolaze na utakmice“ – tako je atmosferu uoči važnih utakmica i premali kapacitet dvorane opisivao legendarni sportski komentator Vladimir Anzulović. Četiri godine kasnije Zadar će se ponovno upisati  u povijest. Možda je zagrebačka Cibona osvojila više, ali Zadru su pripali naslovi koji će se pamtiti zauvijek. Predvođen novom zvijezdom Markom Popovićem, sinom Petra Popovića, Zadar je igrao međunarodnu Goodyear ligu (danas ABA liga), drugu po jačini ligu u Europi, u kojoj se plasirao na završnicu u Ljubljanu.

U polufinalu Zadar je iznenađujuće dobio beogradsku Crvenu Zvezdu, a onda u epskom finalu izraelski Maccabi rezultatom 91:88 čime je ostvario najveći uspjeh u povijesti kluba. Sljedeće godine Maccabi je bio prvak Europe, što je prvom europskom trofeju Zadra dalo dodatnu težinu. Godine 2005. nakon sušnih 19 godina bez naslova državnog prvaka, napokon je u finalnoj seriji pala zagrebačka Cibona pa su Zadrani upisali sedmi, a tri godine kasnije protiv Splita i osmi naslov prvaka.

Photo: KK Zadar

„Svi smo kao djeca imali ambiciju igrati u Jazinama. Za nas su igrači Zadra bili bogovi koji hodaju“ - tako je stanje zadarskog košarkaškog duha vrlo plastično opisao Umberto Piasevoli, osnivač škole košarke Prvi koš, sportski komentator i predsjednik Udruge hrvatskih košarkaških trenera. 

Napokon, 1996. Krešimir Ćosić izabran je u košarkašku kuću slavnih u Springfieldu Hall of Fame kao tek treći košarkaš izvan SAD-a, dok je Pino Giergia dobio nagradu Franjo Bučar, najviše državno priznanje za dostignuća i doprinos razvoju sporta u Hrvatskoj. U bolnici John Hopkins u Baltimoreu 1995. preminuo je Krešimir Ćosić, a iste je godine u izboru sportskih novinara proglašen najvećim hrvatskim sportašem svih vremena.